Ulica kralja Milana nije samo jedna od glavnih saobraćajnica centra Beograda. Ona je prostor na kojem se gotovo može pročitati istorija moderne Srbije – od vremena kneževine, preko kraljevine, do savremene države.
Njena današnja trasa oblikovala se tokom druge polovine 19. veka, kada Beograd izlazi iz okvira nekadašnje varoši oko Beogradske tvrđave i počinje da dobija izgled evropske prestonice.
U vreme vladavine kneza i kasnije kralja Milana Obrenovića, Beograd doživljava velike promene. Srbija dobija međunarodno priznanje nezavisnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine, a samo nekoliko godina kasnije, 1882. godine, proglašena je kraljevinom.
Upravo tada ova ulica dobija ime po prvom novovekovnom srpskom kralju – Milanu I Obrenoviću.
Duž ulice počinju da se grade najvažnije državne i reprezentativne zgrade.
Najpoznatija među njima je Stari dvor, izgrađen između 1882. i 1884. godine prema projektu arhitekte Aleksandra Bugarskog. Bio je kraljevska rezidencija dinastije Obrenović, a danas je sedište Skupštine grada Beograda.
Nekoliko decenija kasnije, u neposrednoj blizini nastaje Novi dvor, građen od 1911. do 1922. godine prema projektu arhitekte Stojana Titelbaha. Ova palata bila je namenjena dinastiji Karađorđević, a danas je sedište predsednika Republike Srbije.
Ulica kralja Milana bila je svedok gotovo svih velikih događaja 20. veka: promena dinastija 1903. godine, stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, okupacije tokom Drugog svetskog rata i političkih promena nakon 1945. godine.
Pored državnih zdanja, ulica je bila i mesto građanskog života – hotela, trgovina, pozorišta i okupljanja Beograđana.
Danas je Ulica kralja Milana jedan od najvrednijih istorijskih koridora grada. Od Terazija do Trga Nikole Pašića, ona predstavlja svojevrsni muzej na otvorenom – mesto gde se smenjuju dinastije, države i epohe.
